Menu
menu

dscf3999

Kao mutaciju filmskog projekta s kojim se bavim već dvije godine, predlažem skicu za povijesni roman u filmskom obliku a performativnom izdanju, koji kao polazište uzima međuprostor osobne i službene povijesti, proces postojanja i nepostojanja u medijima, u arhivu i u društvu, prevođenje i prenošenje društvenih percepcija, upisivanje i neupisivanje u kolektivnu memoriju sadržaja i poruka slika, filmova i teorija. Projekt koristi osobne memorije, arhivski materijal i fiktivne situacije susreta između aktera koji se nisu nužno ni susreli. Manifestno feminisička filmska teorija prikaza čiji su ključni protagonisti Gidal, Wollen i Mulvey, u translaciji je izostavljena. Feministička kritika – proizašla iz marksističkog poimanja proizvodnih odnosa, odnosno iz kritike kapitalističkog sistema – u Jugoslaviji 80tih nije postojala, makar su se radovi njihovih protanogista predstavljali-prikazivali. Ključni princip feminističke teorije je vlastito iskustvo – osobno je političko. Negdje između projekcijske kabine i zatamnjenog gledališta, iza Galetine ploče i u tijelima prikazanih djevojaka na naslovnicama omladinskih i studentskih listova – lebde tragovi nevidljive žene. Ova žena se zove Jasna.   Uzimajući kao gradbene elemente materijale iz arhive MM centra, i drugih kulturno društvenih lokacija kasnih 80ih i početka 90tih, vlastita sjećanja, Jasnina sjećanja, diskurse koji su me oblikovali kao autoricu, teorije koje su me oblikovale kao subjekt, prikaze koji su ju petrificirali kao objekt, ratne migracije koje su nas obilježile kao izmještene i nikad u skladu s vlastitom prošlošću, forma povijesnog romana u filmskom obliku dozvoljava pristup koji kreće iz dokumentarnog, ali implicira narativni postupak i fikcionalizaciju prekinutih povijesti kroz različite formate – tekst, slika, film, performance.   Ova žena se zove Jasna – je epizodalni recital. Izvodi se u obliku ‘lecture performance’ gdje je publika pozvana da kao dio stručne komisije za nepoznatu funkciju stekne uvid u radnu i životnu biografiju žene koja se zove Jasna. Rad se sastoji od narativnih crtica, transkripta sa suđenja u Hagu, prijavnica za poslove raznih administratorskih i data collector poslova u ICTY, refleksija Jasne o temama, od omladinskog lista Polet, do gubitka rezolucije na digitalnim snimkama Haške arhive. Njen okvir djelovanja je od 1991 / do danas. Danas ima 50 godina.

Ova žena se zove Jasna web arhiva

epizoda 01

epizoda 02

epizoda 03

epizoda 04

epizoda 05

epizoda 06

epizoda 07